Tumačenje ajeta "Nema prisile u vjeru"
"Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u Taguta, a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti! A Allah sve čuje i zna!" 2:256
Često čujemo rečenice poput: 'Ne osjećam da sam spremna za hidžab', 'Znam da treba da klanjam ali nešto mi ne da..', 'Znam da moram postiti mjesec Ramazan ali...'
Ovakve izjave često budu produkt razmišljanja naših bliskih (prijatelji/porodica). Da li je obaveza postiti samo djevojkama koje nose hidžab ili nikab, ili se, na primjer, ne rukovati?
A "dokaz" koji svi volimo iskoristiti u određenoj situaciji da bi opravdali sebe ili druge jeste da "nema prisile u vjeri". Kakav smisao nosi taj ajet, na koga se odnosi, i šta su o tome rekli islamski učenjaci:
Allah Uzvišeni kaže: "Nema prisile u vjeru!" To znači, ne prisiljavajte nikoga da uđe u vjeru Islam, jer on je očit i jasan, njegova znamenja i dokazi su očevidni, pa nema potrebe da se iko prisiljava da ulazi u njega. Naprotiv, koga Allah uputi u Islam, čija prsa raširi i pogled prosvijetli, taj će u njega javno ući, a čije srce Allah zaslijepi i zapečati mu sluh i vid, njemu nema koristi od ulaska u vjeru pod pritiskom i silom.
Navodi se da je bilo više povoda za objavu ovoga ajeta među Ensarijama-Medinlijama. Takav povod je bila i žena koja je odlučila da će svoje dijete, ukoliko ostane živo, uvesti u židovsku vjeru. U drugom slučaju, kada je protjerano pleme Benu-Nedir, u koje je bilo i sinova Ensarija, oni su kazali da ne žele ostaviti svoje sinove. Nakon toga, Allah je objavio: "Nema prisile u vjeru...!" Predanje navode Ibn-Džerir od Ibn Abbasa, Ebu-Davud i En-Nesa'i od Bendara, te Ebu-Hatim i Ibn-Hibban iz hadisa Šu'beta.
Isto tako, Mudžahid i drugi navode da je ajet objavljen tim povodom.
Muhammed ibn Ishak navodi od Ibn-Abbasa da je ajet objavljen povodom slučaja jednog čovjeka iz plemena Benu Salim ibn Avfa, po imenu Husajni, čija su se dva sina pokrstila, dok je on bio musliman. On je rekao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Hoću li ih prisiliti, jer oni su odbili bilo što drugo osim kršćanstva?", pa je Allah objavio navedeni ajet. Međutim, ovaj ajet je derogiran "ajetom o borbi". Tefsir ibn Kesir
Ovo je osnova naše vjere. Kada muslimani osvoje neku teritoriju, onima koji su poraženi daje se na izbor ili da prihvate Islam, ili da plaćaju džizju, a izbor je isključivo na njima.
S druge strane, poznate su nam kazne i sankcije u šerijatu koji se izvršavaju nad onima koji naprave određeni prekršaj, a koji za sobom vuku posljedice.
Trebamo shvatiti i prihvatiti da je šerijat tu da štiti naš život, imetak i čast, i što ga više budemo unosili u naš život, to će uspješniji biti naš završetak i ahiret. To što živimo u nemuslimanskoj zemlji također ne treba biti izgovor.
To jest, kada čovjek uđe u vjeru, dužan je činiti određene stvari makar i ne shvatao mudrost toga.
Čovjek koji ne klanja, a zna da je obaveza, zatvara se i natjerat će se silom sve dok ne počne redovno obavljati namaz (po hanefijskom mezhebu), i što duže bude odbijao, to za sobom povlači veće sankcije ( i na poslijetku kaznu).
Oko nošenja hidžaba nema razilaženja među učenjacima da je obaveza, osim lica, ruku i stopala.
Kada čovjek/žena sazna svoje obaveze, od datog momenta dužnost je obavljati ih i nije ispravno pravdati se riječima "nisam spreman/na", u suprotnom samo biva dokaz protiv njih. Koliko je naših bliskih koji svoju slabost opravdavaju ovim?! A možda smo i sami bili od takvih..
U suštini, dužnost nam je da ljudima dostavimo Istinu makar im se i ne svidjela, naravno, mudro i uz lijepu riječ, s nadom da će nas poslušati i što prije se odazvati naredbi našeg Stvoritelja.
Postavite pitanje, predložite teme i šaljite Vaše tekstove klikom na dugme iznad.