Od koga očekivati samilost?
"Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i vjerujete u Allaha! A kada bi sljedbenici Knjige vjerovali, bilo bi bolje za njih; među njima ima vjernika, ali većinom su grješnici!"
Uzvišeni Allah, tebareke ve te'ala, objavio je ovaj ajet hvaleći ummet Muhammeda, salallahu alejhi ve selleme, i odnosi se na cijeli ummet i na svako vrijeme, a najbolje vrijeme bilo je vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, zatim onih koji su ih slijedili, i tako do Sudnjega dana. Svi poslanici i vjerovjesnici bili su muslimani, i svaki od njih, ili bar većina, imao je svoj ummet iza sebe. Svi su oni slati određenim narodima, a najviše njih je slato Benu Israilu- danas poznatijim kao jevrejima.
Jevreji su etno-religijska grupa ljudi koji su dobar dio svoje istorije proveli tumarajući Zemljom tražeći mjesto pogodno za naseliti. Za vrijeme Jusufa ibn Jakuba, alejhimusselam, skupili su se u Misru, današnjem Egiptu, i tu ostali naredna stoljeća, sve dok ih Musa i Harun, alejhismusselam, nisu izveli.
Kao narod, više puta je bivao potlačen i protjerivan, počeviši od vremena faraona pa sve do Drugog Svjetskog rata.
Jevrejski kalendar po imenu Ha’Luah Ha’Ivri ove godine broji 5779. godinu, i glavna religijska knjiga koju izučavaju jeste Tora, tj. Stari zavet, mada uz njih izučavaju mnogobrojne spise koji potiču od njihovih rabina, onih koji su im vjeru izopačili, kako je došlo u ajetima i hadisima- brisali ono što im se nije dopadalo, i dopisivali ono što im je godilo dušama.
Danas, kao i u drevnim vremenima, većina njih se izjašnjavaju kao sekularisti, jer, kao što je prije spomenuto, jevreji sebe smatraju etno-religijom, tj. bili religiozni ili ne, na kom god mjestu bili, ako su potekli od majke koja je jevrejka ili rođena u takvoj porodici, sebe smatraju punopravnim jevrejem.
Ta ideja upravo je potekla od njihovih rabina. Također, jedna je od rijetkih religija koji ne prihvataju konvertite- jednostavno, nema prihvatanja judaizma, možete samo biti rođeni jevrej, i to samo s majčine strane. Ako je otac jevrej a majka ne, dijete se ne smatra jevrejem. Većina ih pripada aškenazima, hasidima, sefaridima, ortodoksnim i ultra-ortodoksnim jevrejima.
Većina njih je naseljeno u Palestini, Evropi i Americi-njihovim najvjernijim saveznikom.
Današnja njihova populacija iznosi tek 16 miliona, globalno. Geografski, okruženi su stotinama miliona muslimana.
Uzvišeni Allah ih u Kur'anu opisuje svojstvima koje bi nam pomogle da shvatimo njihovu prirodu koja je duboko ukorijenjena u njima i njihovim genima, i koje se prenose s generacije na generaciju.
Kaže Uzvišeni: “O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i toga što sam vas nad ostalim ljudima bio uzdigao!” ( El-Beqare, 47.)
S pravom se možemo zapitati, kakvi li su ostali narodi bili kad su jevreji, sa svim njihovim osobinama, bili najbolji, tj. uzdignuti od ostalih naroda?
Allah ih je odlikovao vidljivim mu'džizama, slao im hranu i piće, razdvojio more radi njih, a većina vjerovjesnika je upravo od njihovog naroda.
Međutim, i nakon svih blagodati, još dok je Musa bio živ, uzeše tele za njihovog boga, a zatim mu kazaše: “O Musa, mi ti nećemo vjerovati dok Allaha ne vidimo!” (El-Beqara, 55).
Odbili su džihad, iako su čvrsto obećali da će krenuti i boriti se, te kažu: “O Musa, dok god su oni u njoj mi nećemo u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati!” (El-Maida, 24.
To govori o njihovom kukavičluku i nemogućnosti pouzdanja i oslanjanja na njih. Kao kaznu za to, Allah im određuje da četrdeset godina lutaju pustinjom, ali ih ni to nije dozvalo pameti.
“Nakon Musaove, alejhisselam, smrti, koji je umro ljutit na sinove Israilove, Allahovo prokletstvo ih je stizalo kroz razne kazne i iskušenja. Njima su stalno dolazili vjerovjesnici, ali su oni postupali kao zločinci: ubrzo nakon vjerovanja, postajali bi nevjernici." pr.
Primjera neposlušnosti jevreja prema poslanicima nakon Musaa, a.s., u Kur'anu ima mnogo. Jedan od njih je slučaj sa Samuelom, a.s, kada su oni sami tražili da im se propiše džihad, pa su poslije, kada im je zaista propisan, odbili da učestvuju u njemu i prigovarali su što im je Talut odabran za vladara.
Samo manji broj njih odazvao se na poziv za džihad, iako su bili potlačeni i protjerani sa svojih ognjišta! I od toga manjeg broja, opet se samo dio njih povinovao se uputama Taluta u toku toga pohoda.
Oni su uporno odbijali da se povinuju Allahovim naredbama i zabranama, pa ih je Allah zbog toga kažnjavao, pa čak i prokleo:
“I zbog teškog nasilja jevreja Mi smo im neka lijepa jela zabranili koja su im bila dozvoljena, i zbog toga što su mnoge od Allahova puta odvraćali i zato što su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno, i zato što su tuđe imetke na nedozvoljen način jeli. A za nevjernike među njima Mi smo kaznu bolnu pripremili.” (En-Nisa’, 160. 161. ajet)
“…ali, Allah je njih zbog nevjerovanja njihova prokleo, jer malo ko od njih vjeruje.” (En-Nisa’, 46. ajet)
“Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili.” (El-Maida, 78. ajet)"
Vidimo da su kroz istoriju uvijek bili skloni kršenju obećanja, varkama i spletkama, kamati i brojnim drugim zločinima. Svjesno su izvrtali datu im objavu, za malo dunjalučkh dobara.
Oni su bili ti čiji je otrov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, osjetio u svojim ustima dok mu se smrt bližila.
Kaže Uzvišeni: “Allah je čuo riječi onih koji su rekli: ‘Allah je siromašan, a mi smo bogati!’ Naredićemo Mi da se pribilježi ono što su oni rekli, kao i što su, ni krive ni dužne, vjerovjesnike ubijali, i reći ćemo: ‘Iskusite patnju u ognju zbog djela ruku vaših!’ – A Allah nije nepravedan prema robovima Svojim.” (Ali Imran, 181. 182. ajet )
Pa zar od ljudi koji su vidjeli jasne Allahove znakove ali se opet okrenuli i izopačili, očekujemo samilost i razumijevanje?
Kroz istoriju, najvišu zaštitu uživali su upravo od strane muslimana, počevši od vjerovjesnika pa nadalje. Upravo zahvaljujući islamskim zakonima mogli su očuvati njihovu kulturu i tradiciju i slobodno praktikovati svoju vjeru gdje god da su se našli.
S tim u vezi, kada su Krstaši ušli u Jerusalem tokom Krstaških pohoda, uništili su sve što su pred sobom našli, te su i jevreji bili izloženi poniženju. Prava su im povratili upravo islamski vladari i halife.
Nakon pada islamskog carstva u Španiji, jevreji također bivaju protjerivani od strane kršćana, iako su vjekovima uživali svaku vrstu sigurnosti dok su bili dio hilafeta.
Nakon Drugog Svjetskog rata, islamski halifa Abdulhamid II, nudi im teritoriju u Zapadnoj Africi, ne bi li se spasli terora koji se tada nad njima provodio i ne bi li se skupili na jednom mjestu, međutim, oni to odbijaju, želeći upravo Palestinu kao svoju teritoriju, njihovu Obećanu zemlju.
Uz pomoć Ujedinjenog Kraljevstva dobijaju dio teritorije na palestinskom tlu, i narod ih srdačno dočekuje. Međutim, jevreji ko jevreji, nezahvalni samom Bogu, a kamoli ljudima, otpočinju nedjela nad narodnom koji traje skoro sedam decenija. Osnivaju državu Izrael, čekajući njihovog mesiju Dedžala, i pripremajući svijet za njegov dolazak.
I zanimljivo je da su baš oni ti koji bi, sudeći po informacijama koje nam Allah pruža kroz ajete i hadise, trebali biti ti koji će saosjećati sa ljudima, sada Palestincima, obzirom da su istorijski više puta bivali protjerivani, tlačeni, ubijani.
Zato, kao muslimani, ne trebamo se čuditi dok gledamo teror koji jevreji čine nad muslimanima. Jevreji su neprijatelji Uzvišenog Allaha, meleka i vjernika, i kao takvi će i ostati. Allah ih je učinio malom skupinom i sadašnja njihova vlast je samo trenutna, koju ne bi mogli ostvariti bez velike vojne sile, trenutne slabosti i razjedninjosti muslimana te zaljubljenosti muslimanskoh vladara u dunjalučke ukrase.
Od njih je nemoguće očekivati nikakvu vrstu simpatije prema ostalim ljudima.
Muhammed, sallalahu alejhi ve selleme, nagovjestio je borbu između muslimana i jevreja i njihov zasigurni poraz, i samo je pitanje vremena kada će se to desiti, jer, Kuds je zemlja muslimana, a Allah pušta zulumćare samo do određenog roka.
U teškim vremenima trebamo jačati i boditi sebe, kao pojednice, naše porodice, ne bi li ummet ojačao, zatim doviti Allahu za skoru pobjedu i čvrsto se na Njega osloniti, jer zaista, pomoć je Njegova blizu.
