Kad vjernik pogriješi
Tako da, koliko god da pominjemo tevbu opet je malo, s obzirom na vrijeme u kojem živimo i kakve grijehe činimo.
Može li vjernik da pogriješi?
Kada bi rekli ili čak pomislili da insan, ma koliko god vjernik bio, ne može pogriješiti, prisjetimo se hadisa Allahovog Poslanika da je 'svaki sin Ademov grešnik' i u to nema nikakve sumnje. Naravno, svetost vjernika se ne umanjuje ovim, ali takvo je činjenično stanje.
Danas, podložni smo nekim grijesima, mi ih možda smatramo malim, a oni upropaštavaju. Manjak empatije među porodicom, bračnim drugovima, dovela je do otuđenja ljudi jedni od drugih.
Gledamo svakodnevno razne sadržaje koje utiču negativno na naše psihičko i imansko stanje i uništava nas polagano. Ne možemo ispratiti brzinu svega što se dešava, posrćemo i padamo. Mnogi vjernici i vjernice ne znaju pravilno koristiti blagodat interneta već se odaju raznim haramima, od pornografije, gibeta i nemimeta, ružnog ponašanja pa nadalje. Brak propadne zbog društevene mreže. To ne smijemo dopustiti, da zbog dunjaluka propadnemo.
Sjetimo se da je ovaj ummet odabran nad svim ostalim, a sami Allah zna koliko ih je bilo, tako i svaki pojedinac musliman, posebniji je od bilo kojeg drugog pojedinca. Kažemo to na osnovu određenih parametara, ali naravno svačiji život ima svoju vrijednost. Ali, život, čast i imetak vjernika svetiji su nego bilo šta drugo na ovom dunjaluku. Vjernik je častan, ponizan i strpljiv kad je u pitanju ovaj svijet koji će brzo proći, i nakon toga dolazi život. Reći će zulumćari "Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio..."89:24
Vjernik može pogriješiti, prema sebi, drugima, mada najčešće prema svome Gospodaru, ali neka zna da su 'najbolji grešnici oni koji se često kaju', i da ne treba dozvoliti da dan prođe a da se ne pokaje Allahu i da pazi na granice pogotovu u osami, kad ga niko od ljudi ne vidi. A omladina je baš time danas iskušana, griješenjem u osami, užasnim prizorima.
Skrušen namaz može itekako pomoći pri tome jer namaz zaista odvraća od činjenja loših djela. Ali ako samo obavimo namaz da bi spala obaveza sa nas, bez ikakve slasti, onda se treba krenuti ispočetka. Namaz je temelj, namaz je sve, za namaz ćemo prvo biti pitani. Koji to ibadet pored namaza sadrži u sebi toliko Allahu dragih djela?
Da, vjernik i vjernica mogu pogriješiti, iman opasti i osjetiti tegobu u prsima. Ali sjetite se onim predivnih momenata i osjećaja dok ste bili u ibadetu, i da li je momenat grijeha zaista vrijedan da to ode od nas? Zar mi nismo ti odabrani, koji će za iskušenja biti nagrađeni? Zato, hvala Allahu koji nas je uputio i koji nam je omogućio da se kajemo i činimo dobra djela, jer nekome su ta vrata zatvorena. Dobro se pazimo da zbog neozbiljnosti spram vjerskih propisa blagodat imana ne ode od nas. A da li išta pored toga vrijedi?
