Okupacija Palestine je kolektivni propust
2. Da li je postojao hilafet tokom okupacije Palestine?
3. Da li su neki od tadašnjih halifa poslali vojsku u odbranu Palestine?
Palestina je bila okupirana tokom Krstaških ratova, u trajanju od čak nekoliko stotina godina. Tokom njene okupacije, postojala su čak 3 hilafeta- Abasijsko, Fatimidsko i hilafet u Kordobi (Španija).
Iako su postojali hilafeti za vrijeme Krsaških ratova, toliko su bili razjedinjeni da su više predstavljali prijetnju jedni drugima, nego što su predstavljali Krstaši. U jeku međusobnih problema i nesloge, zapravo krstaše nisu ni primjećivali.
Dolazili su ljudi kod halife u Bagdad i molili da vladar pošalje vojsku u Kuds, ali to se nije desilo iz više razloga. Prvo, Bagdad je značajno udaljen od Kudsa, i drugo, novčano nisu mogli finansirati vojsku.
Muslimani u Kordobi su kako geografski tako i politički bili udaljeni od Palestine, tako da su šanse za slanje vojske bile jako niske,a i bili su itekako podijeljeni među sobom.
Što se tiče Fatimidske dinastije, oni su pak bili previše zauzeti borbom protiv Abasija i željom za vlašću u regionu.
Tako da nije postojalo jedinstvo među narodima niti složno mišljenje da se vojska treba poslati u oslobađanje Kudsa.
Stanje je bilo slično onome što vidimo danas.
S druge strane, kršćani su bili ujedinjeni ekonomski, ideološki, i najbitnije- vojno. To možemo primjetiti danas s Izraelom i saveznicima. Tako da očekivati od bilo koje muslimanske nacije da preuzime inicijativu za borbu protiv Izraela je pomalo nerealno i nerazumno, uzimajući u obzir stanje ummeta i njegovu razjedinjenost.
Hilafet nije riješio palestinsko pitanje. Kuds se vratio u ruke musliamana tek nakon ujedinjenja Seldžuka i ostalih turskih plemena, koji su se suprostavili krstašima i ujedno abasijskom halifi. Nakon toga su se ujedinili pod sultanom Salahdinom.
Palestinsko pitanje je komplesno i zahtjeva pristup s više strana, a ono sa čime se moramo složiti jeste da je to gubitak svih muslimana. Prvo, korumpiranih muslimanskih vođa koji se ne smiju suprostaviti Zapadu, a zatim i običnih ljudi koji su ih doveli na visoke položaje i vlast. Vođe su poput naroda, ili bar većina. Ako je društvo pokvareno, kako očekivati dobrog i pravednog vođu? U tom smislu, ne možemo kriviti samo vladare koji su prodali Palestinu, imali su hrabrosti učiniti takav korak jer su poznavali svoj narod i znali su da im se neće suprostaviti. Bar većina.
Golda Meir, nekadašnja premijerka Izraela kazala je: "Najstrašniji dan u mome životu bio je kada smo zapalili džamiju el-Aksa. Rekla sam sebi- "Sad će svi Arapi ustati, napasti nas i pobiti". Međutim, osvanulo je jutro, i vidjela sam da Arapi nisu ništa učinili. Znam da će nas muslimani na kraju pobjediti, ali oni koje sad gledamo nisu ta pobjednička vojska. Nećemo biti poraženi sve dok broj muslimana na jutarnjoj molitvi ne bude jednak njihovom broju na molitvi petkom (džuma).
Egipatski narod treba uroniti u probleme i brige da se ne probudi, jer ako je glava zmije umrla, svi oni koji je slijede će umrijeti, a ako ona ustane, oslobodiće se svih neprijatelja."
Ekonomski- većina muslimanskih zemalja nije na zavidnom nivou. Štaviše, neke od muslimanskih zemalja (poput Jemena) spadaju u najsiromašnije zemlje svijeta. Velik broj zemalja prima finansijsku pomoć Zapada (Egipat, Jordan, Magreb).
Ideološki- ummet nikada nije bio razjedinjeniji. Kroz istoriju a i danas, u većini muslimanskih zemalja postoje frakcije koje ratuju jedni protiv drugih, često iz čisto ideoloških razloga. Ljudi su zapostavili vjeru i vjerske zakone, istovremeno prihvatajući zapadne vrijednosti i načela. Kur'an je kontroverzna knjiga koju često zaplijene na aerodromima i graničnim prelazima, džihad je riječ koja se ne izgovara naglas a hidžab je postao modni detalj.
Vojno- mnoge muslimanske zemlje zavise od pomoći Zapada, tako da nisu neovisne i slobodne da bi mogle učiniti bilo kakav korak po pitanju oslobađanja Palestine. U svim muslimanskim zemljama nalaze se američke vojne baze, neke zemlje nemaju ni svoju vojsku, dok neke imaju vojsku ali nemaju naoružanje- a to je današnja Zapadna Obala (Palestina).
Da bi muslimani napredovali i bili u mogućnosti suprostaviti se neprijatelju, neophodno je da ummet ojača finansijski, vojno i da se složi na istini. Do tada će se srca iskrenih vjernika topiti kao što se topi so u moru, jer neće biti u mogućnosti reagovati na nepravdu, niti će im pomoći njihova brojnost.
