Hadžib el-Mensur i tri muslimanke
Njegovo ime moramo znati i ne smijemo zaboraviti.Hadžib el-Mensur, jedan od namjesnika Endelusa, osvajač kršćanskih zemalja i izvanredni vojskovođa zbog kojeg su drhtale sve zemlje tadašnje Evrope.
Mnogo je zanimljivih istorijskih dešavanja vezano za njegovo ime i njegovu vojsku, koja je svake godine bar po dva puta odlazila u džihad, tzv. letnja i zimska osvajanja, šireći islamsku teritoriju, a baš u periodu njegovog namjesništva desio se jedan zanimljiv događaj.
Naime, muslimani i dio neosvojene teritorije od grada Liona pa naviše, imali su pakt o nenapadanju a muslimanima su plaćali džizju (porez).
Jedne prilike, izaslanik Hadžiba el-Mensura, bio je u obilasku jednog od kršćanskih gradova, pa je u jednoj crkvi zatekao tri muslimanke koje je prepoznao po obilježju muslimanki, znamo kojih.
Prišao im je i upitao ih otkud one na teritoriji kršćana, pa su mu one rekle da su zapravo zarobljene neko vrijeme od strane njih. To je jako rasrdilo izaslanika i ljude koji su bili uz njega, pa su se odmah vratili kod el-Mensura da ga obavjeste o ovome.
Više puta se kroz bogatu islamsku istoriju dešavalo da udare na čast muslimanke, i da zbog toga bude podignuta vojska. Bili su spremni zbog jedne muslimanke rat povesti.
Hadžib se mogao u ovoj situaciji poslužiti diplomatijom, mirnim pregovorima i vraćanjem. Ipak su to samo tri muslimanke. Međutim, on odmah pokreće cijelu vojsku koja je tada zastrašivala cio svijet i kreće u rat protiv kršćana i da je došla do njihove države.
Čuvši da je muslimanska vojska na putu ka njima, tadašnji kralj odmah kreće u susret Mensuru i njegovoj vojsci želeći da ih dočeka. Kada su se susreli kralj ih je upitao šta se desilo i zbog čega, kada imaju pakt o neratovanju i plaćaju im džizju, pa je Hadžib rekao: "Napravili ste veliki prekršaj."
Kada su upitali šta, rekao je da su tri muslimanke zarobljene u jednoj od crkvi i da su zbog toga došli.
Kralj nije znao ništa o tome, pa je odmah naredio da se muslimanke dovedu i da se ispita šta se desilo. Kada su ih doveli, ispostavilo se da je jedan vojnik samovoljno zarobio njih tri i da kralj zaista o tome nije ništa znao.
Naravno, kralj se duboko izvinuo njima i el-Mensuru, pa se vojska vratila bez proljevanja krvi.
Čast musliamanke je nešto sa čime se nije smjelo poigravati, a jedan pogrešan potez doveo bi i do rata. Kada pogledamo današnje stanje muslimanki i kada čujemo kako se nevjernici iživljavaju nad njima, fizički a i mentalno, svim silama se trudeći da ih odvoje od hidžaba i praktikovanja Islama kroz razne feminističke teorije i pravce, shvatimo da su one/oni bili spremni sve žrtvovati u slučaju skrnavljenja Allahovih granica. A šta je drugo hidžab i čast muslimanke nego obilježje Islama i Allahova granica koja se ni pod razno ne smije (bar je tako bilo nekad) prelaziti.
