Žene tabi'ina koje su zadužile ummet

Aiša bint Ebu Bekr, radijallahu anhum, prenjela je čak 2.210 hadisa, i punih 48 godina vjerodostojno je prenosila Vjerovjesnikove riječi i praksu. Kaže imam Zuhri o njoj: "Kada bi se sakupilo cjelokupno znanje svih Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve selem, žena i svih ostalih žena koje su živjele u vrijeme Aiše, radijallahu anha, prevagnulo bi Aišino znanje!"

Od Aiše prenosili su mnogi, počevši od ashaba pa nadalje, ali su se izdvojile: Amra bint Abdurrahman, Hafsa bint Sirin i Aiša bint Talha.

Ibn Kesir u svom djelu "Početak i kraj" kazuje:

"Najučenije od žena su bile učenice majke vjernika Aiše:  Amra bint Abdurrahman, Hafsa bint Sirin i Aiša bint Talha."

Kada se halifa Omer ibn Abdulaziz počeo pribojavati gubljenja hadisa, naredio je da odu do Amre jer je ona boravila u Aišinoj kući, a ko će bolje prenjeti od Vjerovjesnika nego njegovi ukućani, a svome bratu Muhammedu je rekao: "Nije niko ostao znaniji u hadisima koje prenosi Aiša od Amre."

Čuveni hadiski učenjak Sufjan ibn Ujejne u svom djelu Tehzibul-esma kaže: "Troje je bilo najznanijih u hadisima koje prenosi Aiša: Kasim ibn Muhammed, Urve ibn Zubejr i Amra bint Abdurrahman."

Moramo napomenuti da su svi oni bili njeni ukućani, dok su njih dvojica bili njeni bratići, a praksa njih nije bila da se izlažu niti da pokazuju svoja lica. Po potrebi, govorile bi iza zastora.

Prilog tome, prenosi ibnul Dževzi u svome djelu "Osobine odabranih" od Asima el Ehvala da je rekao: "Došli smo kod Hafse bint Sirin, a ona pokri svoje lice svojim džilbabom, vireći kroz otvor za oči, pa joj rekosmo: 'Allah ti se smilovao, zar ne kaže Allah u Kur'anu: "Žene u godinama koje se više ne žele udavati, nije im grijeh da ostave odjeću ne pokazujući ukrase (Nur:60)", a ona dodade: 'Nastavite ajet do kraja!', pa nastaviše "A da se drže čednosti bolje im je". 

Na to ona reče: "Znači da držimo džilbabe."

 Hafsin brat Muhammed ibn Sirin, poznati učenjak i tumač snova, također je prenosio od nje, i upućivao bi na nju kada bi ga ljudi upitali za različite načine učenja Kur'ana. 

Pored njih, tu su Lejla bint Asim ibn Omer, Ummu Derda, Safija bint Ebu Ubejde, Hajra, majka Hasana el Basrija, Fatima bint Muahzir i mnoge druge koje su ummet zadužile do Sudnjega dana. Da napomenemo, nijedna nije ocjenjena kao slab ravija. 

Svoje živote, imetke i porodice dale su na uslugu Islamu i uzdizanju Allahove riječi i sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve selem. One su naš ponos i one na koje treba da se ugledamo i da ih slijedimo. Učile su i podučavale bez obzira na njihov ekonomski status i položaj, u vremenima kada se na Zapadu diskutovalo šta je to žena, i koja li joj je funkcija.

I zaista, ono što nije bila vjera kod njih, ne može biti vjera ni kod nas. Ne umarajmo se dokazujući nikome da smo "nešto", pritom prelazeći Allahove granice, da bi ljudima udovoljili. Ti ljudi, uglavnom budu oni koji nikakve veze sa Islamom nemaju, štaviše, udaraju na čast muslimanki, a mi se svim silama trudimo da im pokažemo kako mi nismo takve, da smo i mi pametne, da nismo "pokrile mozak" i tome slično. Zaustavimo se. Zbog nas i našeg dostojanstva.

To je naša istorija. Budimo ponosne na nju, čitajmo, izučavajmo i širimo znanje.