Žena koja je opisala Muhammeda, alejhi salatu ve selam
Iz velikog poštovanja prema Resulullahu, a i iz edeba, ashabi radijallahu anhum nisu dugo držali njihov pogled na njemu. Ispred njega bili su skrušeni, ponizni, a on je, ipak bio stidljiviji od djevice u svojoj odaji.
No, što se tiče njegovog fizičkog opisa, najbolje podatke dobili smo zahvaljujući jednoj ženi. Ona je Atika bint Halid a poznatija kao Umm Ma'bed, iz plemena Huzej. Vratićemo se u vrijeme velikog događaja iz vremena poslanstva, vrijeme hidžre. Poslanik alejhi selam i njegov drug Ebu Bekr krenuli su na putovanje iz Mekke u Medinu, oslanjajući se na njihovog Gospodara i sklanjajući se od ljutog neprijatelja.
Na tom putu, naišli su pored kampa u Kudejdu. U dvorištu sjedela je ova žena koja je putnicima obezbjeđivala hranu i mlijeko. U njenom kampu zaustavili su se Resulullah, Ebu Bekr, Amir ibn Fuhejr (oslobođeni rob) i Abdullah ibn Urejkit koji im je bio vodič i u to vrijeme mušrik. Bilo je to vrijeme suša.
Zaustavili su se i upitali je da li ima nešto mlijeka da im da, mesa ili hurmi da utole glad, a oni bi platili. Međutim, rekla im je da trenutno nema ništa što bi im mogla ponuditi. Tada je Poslanik alejhi salatu ve selam ugledao jednu kozu u sjenci kampa, pa je upitao ima li kod nje mlijeka. Međutim, ona je odgovorila da je isuviše slaba da bi davala mlijeka. Tada je Resulullah upitao može li on pokušati izvući mlijeko, pa mu je dozvolila. Naravno, uz Allahovu pomoć imalo je mlijeka za sve prisutne, a on je pio posljednji. Kada su utolili žeđ, ustali su i otišli, a mlijeka je ostalo i za Umm Ma'bed i njenu porodicu. Ona je naravno uvidjela da je taj čovjek izuzetno poseban.
Nakon toga, njen muž je sa stadom ovaca stigao u kamp. Vidjevši posudu sa mlijekom začudio se jer je znao da ono što je ostavio nije davalo mlijeka, pa je upitao njegovu suprugu o tome koja je rekla: "Blagosloljen čovjek prošao je ovuda." Dok je i dalje bila pod utiskom događaja, a u to vrijeme nije bila muslimanka, opisala ga je svome mužu:
"Vidjela sam izuzetno lijepog čovjeka, predivnog lica. Lijepog tijela, bez velikog stomaka koji bi kvario njegovu figuru niti premale glave da kvari konstituciju njegova tijela. Zenice njegovih očiju izuzetno su tamne, dugih trepavica, a područje mu oko zenica ekstremno bijelo. Njegova kosa izuzetno je tamna, dugog vrata i guste brade. Dok šuti, izgleda kao da razmišlja, a kada progovori, eminencija i divota očituje se u njegovim riječima. Njegove riječi su kao niska bisera. Nadareni je govornik koji ne govori ni puno ni malo. Kada priča milina ga je slušati. Kada pogledaš iz daleka, od svih ljudi on je najljepši, a kada priđeš, najprijatniji je. Nikad se ne bi umorio gledajući u njega. On je kao grana među dvije grane.. Od trojice on je najljepši i među njima najbitniji. Oni koji ga okružuju čine mu velike počasti: kada on priča, oni slušaju njegove riječi, a kada im nešto naredi, oni se utrkuju ko će prije uraditi. Opslužuju ga i okupljaju se oko njega. Ne mršti se niti zanoveta."
Tada je njen muž Ebu Ma'bed uzviknuo: "Tako mi Allaha! To je čovjek od Kurejšija, ako budem u mogućnosti da ga sretnem, sljediću ga."
Ovu priču prenosi nam njen brat Hunejs ibn Halid, šehid u bici za oslobođenje Mekke, koji je zajedno sa sestrom i zetom otišao u Medinu i zajedno primili Islam.
Iako je u vrijeme tog događaja bila obična beduinka, ova žena ostavila nam je u nasljedstvo nešto što se vijekovima prenosi i muslimani to pomno isčitavaju i izučavaju. Bez završenog fakulteta ili bilo kakve edukacije, dala je takve opise kakave nijedan od ashaba nije dao, iako su sa njim boravili mnogo duže nego ona. Zaista se ponosimo tobom, Ummu Ma'bed, i molimo Allaha da ti podari Firdevs a i da te najbolji spominju do Dana sudnjega.
Predaju bilježe Bejheki i Hakim
