Ne znati, a ne pitati

Mnogo gore je kad insan govori o nečemu, a uopšte nema znanje o tome, pa uz upropaštavanje svoje vjere, isto čini i drugima koji ga u njegovim fetvama slijede.

Džabir, radijallahu anhu, kazuje:

"Bili smo na jednom od putovanja, a jedan naš saputnik povrijedio je glavu kamenom. Tokom sna je postao džunup, pa je upitao one koji su bili sa njim: 'Da li mogu iskoristiti tejemmum kao olakšicu?'

Pa su odgovorili da ne može učiniti tejemmum jer su uz sebe imali vodu. On se okupao, a zatim je umro.

Kada smo stigli kod Poslanika, salallahu alejhi ve seleme, ispričali smo mu šta se dogodilo, pa je on rekao:

"Ubili su ga oni, ubio njih Allah! Što nisu pitali kad nisu znali? Zaista je lijek za neznanje-pitanje. Dovoljno bi mu bilo da je uzeo tejemmum ili da je posuo malo vode, ili da je zamotao zavojem(ranu), pa da je potrao preko toga i oprao ostatak tijela."

Hadis je sahih, bilježi ga Ebu Davud u Knjizi čistoće (336, 337) od Džabira i Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhum.